Pitanja i odgovori
U kojem roku radnik može zahtijevati zaštitu svojih povrijeđenih prava iz radnog odnosa?
Zaštitu prava iz radnog odnosa radnik ostvaruje sukladno članku 114. Zakona („Službene novine FBiH“, br. 26/16 i 89/18).
Zaštita prava iz radnog odnosa u odnosu na raniji Zakon o radu regulirana je na drugačiji način.
Naime ranijim Zakonom („Službene novine FBiH“, br. 43/99) su se davale ovlasti radniku da bira hoće li zaštitu pojedinačnih prava tražiti kod poslodavca ili će tu zaštitu i bez obraćanja poslodavcu odmah tražiti u sudskom postupku.
U tom smislu, Zakonom je dano pravo radniku koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa da može u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava.
Također, stavkom (2) članka 114. Zakona utvrđena je obveza poslodavca da u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva odgovori na radnikov zahtjev.
Ukoliko je radnikov zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa odbijen kao neosnovan ili mu poslodavac u tom roku uopće ne odgovori na njegov zahtjev, radnik može u daljnjem roku od 90 dana podnijeti tužbu pred mjerodavnim sudom.
Iz zakonske odredbe se može zaključiti, a što je i propisano stavkom (3) članka 114. radnik je obvezan da se obrati poslodavcu za zaštitu svojih prava prije pokretanja sudskog postupka od i to samo kada se radi o povredi prava iz radnog odnosa koje se ne odnosi na novčana potraživanja kao što su povreda prava o radnom vremenu, odmorima, otkazima ugovora o radu.
Međutim kada se radi o novčanim potraživanjima koja se odnose na neisplaćene plaće, naknada štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa, radnik ima pravo zaštitu tih prava tražiti kod nadležnog suda i bez prethodnog obraćanja poslodavcu, ali pod uvjetom da drugim zakonom to nije uređeno na drugačiji način.
Zakonodavac se vodio logikom da poslodavac uvijek zna ili bi trebao znati je li radniku isplaćena plaća - odnosno novčana potraživanja koja ima prema radniku, dok iz drugih objektivnih razloga ne mora uvijek znati za povredu drugih prava radnika koja nemaju karakter novčanih potraživanja.