Molim vas za informaciju o tretmanu pozajmica između nepovezanih poduzeća i to po starom i novom zakonu poreza na dobit? Imamo inspekciju koja želi obračunati kamatu za pozajmicu koju smo dali nepovezanom poduzeću u 2014. godini a koja je izmirena 2015. godine.
Sukladno odredbi članka 558. Zakona o obveznim odnosima „Sl. list SFRJ", br. 29/1978, 39/1985, 45/1989 - odluka USJ i 57/1989, „Sl. list RBiH", br. 2/1992, 13/1993 i 13/1994 i „Sl. novine FBiH", br. 29/2003 i 42/2011):
1. zajmoprimac se može obvezati da uz glavnicu duguje i kamatu
2. u ugovorima u gospodarstvu zajmoprimac duguje kamatu i ako nije ugovorena.
Ravnajući se navedenim odredbama zakona mogli bi zaključiti da obveza ugovaranja kamate na zajam postoji samo u slučaju ako se radi o ugovorima u gospodrastvu.
Odredbom članka 25., stavak 2. ZOO ugovori u gospodarstvu su regulirani na sljedeći način:
„2) Ugovori u gospodarstvu su, u smislu ovog zakona, ugovori koje poduzeća i druge pravne osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost, kao i imatelji radnji i drugi pojedinci, koji u vidu registriranog zanimanja obavljaju neku gospodarsku djelatnost, zaključuju među sobom u obavljanju djelatnosti koje sačinjavaju predmete njihovog poslovanja ili su u vezi s tim djelatnostima“.
Ključno u određivanju obveze ugovaranja kamate jeste utvrditi radi li se o ugovoru o gospodarstvu, odnosno je li ugovor zaključen u okviru njihove registrirane djelatnosti.
Po slobodnoj procjeni autora to bi značilo da je davatelj zajma registriran za financijsko poslovanje, odnosno poslove davanja zajmova.
U kontekstu zahtjeva porezne uprave da obračuna kamatu na zajam nije nam jasan motiv odnosno porezni učinak u slučaju ako se radi o zajmu između nepovezanih osoba.
Smatramo da nema pravnog temelja u Zakonu o porezu na dobit, niti novom niti starom, da se od strane porezne uprave naknadno utvrdi kamata na zajam koji je zaključen između nepovezanih pravnih osoba.