Sukladno Konvenciji 132. Međunarodne organizacije rada o plaćenom godišnjem odmoru (revidirana), propisuje se da osoba čiji radni odnos u određenoj godini traje kraće vrijeme od onog koje je potrebno za stjecanje prava na puni godišnji odmor, ima, u odnosu na tu godinu, pravo na dio plaćenog godišnjeg odmora razmjerno dužini trajanja radnog odnosa tijekom te godine.
Prema citiranoj konvenciji, stjecanje prava na plaćeni godišnji odmor, može se uvjetovati trajanjem radnog odnosa.
U tom smislu, a sukladno članku 48. Zakona o radu („Službene novine FBiH“, br. 26/16 i 89/18), radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 15 dana, stječe pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada.
Stavkom (2) članka 48. također je propisano da za slučaj kada radnik nije stekao pravo na godišnji odmor, isti ima pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada, sukladno kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu i ugovoru o radu.
Poslodavac može kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu, propisati i više radnih dana plaćenog godišnjeg odmora za navršeni mjesec dana rada.
Poslodavac je obvezan, planom korištenja godišnjih odmora, planirati i korištenje odmora ovih radnika, bilo da se najmanje jedan dan godišnjeg odmora koristi nakon svakog navršenog mjeseca rada ili u posljednjem mjesecu rada da se koriste svi stečeni dani za navršene mjesece rada.
Za slučaj kada radnik ima sklopljen ugovor o radu na neodređeno radno vrijeme, kod utvrđivanja broja dana godišnjeg odmora razmjerno broju mjeseci rada, najmanje jedan dan za svaki mjesec rada, treba voditi računa da radnik nema pravo na taj „najmanje jedan dan“ iz posljednjeg mjeseca rada, jer to nije navršeni mjesec rada, a kako je to zadnji rok utvrđen ugovorom o radu i nakon toga radnik više nije u radnom odnosu, taj dan ne može iskoristiti.
Kao pravo povoljnije za radnika bilo bi za slučaj kada poslodavac propiše radniku pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora i za taj mjesec rada u tijeku tog mjeseca, kao povoljnije pravo.
Ukoliko taj radnik u istoj godini, bez prekida od 15 dana, sklopi novi ugovor o radu s istim poslodavcem, pa u istoj godini stekne pravo na minimalni godišnji odmor, nakon šest mjeseci neprekidnog rada, pripada mu to pravo, ali mu se odbijaju iskorišteni dani godišnjeg odmora u toj godini.