Časopisa Financijski propisi i praksa broj: 4/22

Rat u Ukrajini polako silazi sa naslovnica tiskovina, a i udarne minute raznovrsnih elektroničkih medija sve češće se popunjavaju drugim sadržajima. Iako, u ovome slučaju nije tomu razlog uvriježeno pravilo kako je svakoga čuda za tri dana dosta. Nije ono vrijedilo, silom prilika, niti za još uvijek aktualnu pandemiju. Razlog je jednostavan: danima i tjednima, a onda i mjesecima smo se budili i odlazili spavati zatrpani svježim izvješćima o broju žrtava virusa. No, za razliku od korone, za koju se država silno trudila (i još se trudi) podsjećati stanovništvo na pravila i načine suživota s njome, razaranja i ubijanja u Ukrajini bi, već nakon mjesec dana, najradije svi potisnuli u najtiši kutak svijesti. Dijelom zbog užasa rata, na koji su još živa sjećanja i strahovi u ovome dijelu Europe, dijelom zbog nemoći da se ponavljanje povijesti bilo gdje i bilo kada spriječi. Unatoč toj ljudski razumljivoj obrani od strahota koje bi se, kako neki zlurado navješćuju, mogle sručiti (poput zagrebačke bespilotne letjelice) i na naše, domaće dvorište, ono što se zbiva u Ukrajini ne trpi zaborava. I tome ne pomaže skidanje vijesti s naslovnica niti gašenje tv-prijemnika kada vojni stratezi ili politički komentatori objašnjavaju što se u Rusiji i Ukrajini zbiva. I opet su tome razlozi koliko jednostavni toliko i opskurni. Jedan od najvidljivijih i najdramatičnijih su nepregledne kolone djece, žena i starčadi, koji u bijegu traže spas od rata. Broj izbjeglica iz Ukrajina sada je već prešao brojku od tri milijuna. Kao da se u mjesec ili dva ispraznila cijela Bosna i Hercegovina! Europske su se zemlje, uglavnom dosta uspješno, nastojale organizirati kako bi prihvatile ukrajinske nevoljnike i omogućile im da se makar i privremeno udome. Svaka zemlja u skladu sa svojim mogućnostima. Nitko, međutim, ne zna koliko će dugo ratni sukobi trajati, koliko će, recesijom nagrižena Europa, još beskućnika moći bez većih problema zbrinuti. Zna se samo to da će Ukrajinci svoje obitelji, u danima i tjednima koji dolaze, nastojati pod svaku cijenu od granata spasiti. I da do daljnjega nitko u Europi neće ukrajinskim izbjeglicama zatvoriti svoja vrata.

Nakon početne nabavke i evidentiranje imovine u poslovnim knjigama, povremeno se javlja potreba za popravkom i održavanjem. U praksi najčešće razlikujemo dvije vrste održavanja, tekuće i investicijsko održavanje. Tekuće održavanje podrazumijeva popravke male vrijednosti. Za razliku od tekućeg održavanja, investicijsko održavanje predstavlja periodično ulaganje u dugotrajnu materijalnu imovinu, s kojim se održava postojeći kapacitet i kvaliteta. Troškovi dodatnog ulaganja u dugotrajnu materijalnu imovinu, koje zadovoljavaju uvjete za priznavanje na pozicijama dugotrajne materijalne imovine, kapitaliziraju se odnosno povećavaju vrijednosti dugotrajne materijalne imovine.

Obzirom da je Bosna i Hercegovina na putu za Europsku Uniju, a tema ovog rada odavno regulatorno zaživjela u zakonodavstvu Europske Unije, rad upućuje na potrebu preispitati ono što se uradilo, a što ostalo za uraditi na ovoj temi, kako bi gospodarski subjekti spremnije dočekali „EU budućnost“. Doprinos tomu autor je dao u radu objavljenom u časopisu „Financijski propisi i praksa“ broj 9/16, ukazujući na značaj trgovinskog znaka i potrebu brendiranja proizvoda. Ovaj rad govori o označavanju proizvoda koji se stavljaju na tržište (deklaraciji), s naglaskom na prehrambene proizvode, iz razloga što je u Bosni i Hercegovini primjetan rast poljoprivrednih proizvođača i ugostiteljske ponude, a ni trgovina ovim proizvodima nije izgubila na značaju. Referenti nabave i prodaje, materijalne knjigovođe, skladištari, proizvođači, trgovci i ostali zaposlenici u poslovnim subjektima koji posluju sa prehrambenim proizvodima, u svom radu nailaze na nepoznanice koje ih usporavaju u aktivnostima, što slabi produktivnost njihovog rada. Poslovni događaj uzrokovan njihovim postupcima je temelj knjigovodstvenom dokumentu i podatak za proizvodnju računovodstvenih informacija. Nije mali broj krajnjih kupaca, potrošača prehrambenih proizvoda, koji deklaraciji proizvoda ne pridaju značaj, jer nisu upućeni u značaj deklaracije u odabiru proizvoda i posljedice koje njihov nehaj ili neznanje mogu ostaviti na njihovo zdravlje i kućni budžet. Rad može biti od koristi većem broju subjekata, bilo da su izravno ili neizravno u dodiru s prehrambenim proizvodima: proizvođači, prerađivači, distributeri, potrošači, knjigovođe.

Od početka primjene poreza na dodanu vrijednost (PDV-a) u Bosni i Hercegovini prošlo je više od šesnaest godina. No, ni nakon tog vremena nisu prestale polemike o tom novom poreznom obliku, dapače u posljednje su se vrijeme samo pojačale. Neki porezni stručnjaci, političari, mediji i građani smatraju kako je sustav PDV-a s jednom stopom regresivan, tj. kako on relativno više opterećuje siromašne koji veći dio svojeg dohotka troše, a manji štede. Kao lijek za ublažavanje regresivnog djelovanja PDV-a gotovo se uvijek predlaže uvođenje većeg broja stopa (barem dvije) ili čak uvođenje nulte stope za osnovne životne namirnice. Osim toga javljaju se i predstavnici nekih gospodarskih grana smatrajući kako je njihov opstanak ugrožen primjenom jedne visoke stope PDV-a, te traže uvođenje niže stope. O prosječnoj visini porezne stope poreza na dodanu vrijednosti ovisi u znatnoj mjeri njegova izdašnost, a od broja poreznih stopa (standardna, povišene, povlaštene, nulta stopa) te od širine obuhvata ostalih oslobođenja ovisi i širina djelokruga socijalno-političkih i gospodarskih interesa koji se žele ugraditi u sustav oporezivanja porezom na dodanu vrijednost. Izborom vrste i visine poreznih stopa ostvaruje se svrha oporezivanja, tj. ciljevi porezne politike. Uređenje strukture poreza na dodanu vrijednost iziskuje potrebu sagledavanja djelovanja ovog poreza u kontekstu djelovanja drugih poreza u okviru poreznog sustava. Vođenjem određene porezne politike može se očekivati ostvarenje određenih učinaka i postavljenih ciljeva na makroekonomskom planu samo kroz osmišljenu međusobnu kombinaciju i povezanost, kako fiskalnih, tako i nefiskalnih funkcija svih prihodno značajnih vrsta poreza. S obzirom na činjenicu da je učešće prihoda od poreza na dohodak/dobit u strukturi javnih prihoda u gospodarstvima u tranziciji pa i u BiH znatno manje nego u razvijenim zemljama tržišnog gospodarstva, uslijed nižeg životnog standarda stanovništva i niže gospodarske razvijenosti, s aspekta načela pravičnosti teže je i provesti zahtjev o učinkovitosti i neutralnosti pri oblikovanju strukture PDV-a. Zato je suvišno očekivati učinkovitost u primjeni PDV-a s jednom stopom u nedovoljno razvijenom i neefikasnom gospodarskom sustavu, bez reforme sustava socijalnog osiguranja, bez reforme zapošljavanja, djelotvornog pravosuđa i drugo.

Od početka primjene poreza na dodanu vrijednost (PDV-a) u Bosni i Hercegovini prošlo je više od šesnaest godina. No, ni nakon tog vremena nisu prestale polemike o tom novom poreznom obliku, dapače u posljednje su se vrijeme samo pojačale. Neki porezni stručnjaci, političari, mediji i građani smatraju kako je sustav PDV-a s jednom stopom regresivan, tj. kako on relativno više opterećuje siromašne koji veći dio svojeg dohotka troše, a manji štede. Kao lijek za ublažavanje regresivnog djelovanja PDV-a gotovo se uvijek predlaže uvođenje većeg broja stopa (barem dvije) ili čak uvođenje nulte stope za osnovne životne namirnice. Osim toga javljaju se i predstavnici nekih gospodarskih grana smatrajući kako je njihov opstanak ugrožen primjenom jedne visoke stope PDV-a, te traže uvođenje niže stope. O prosječnoj visini porezne stope poreza na dodanu vrijednosti ovisi u znatnoj mjeri njegova izdašnost, a od broja poreznih stopa (standardna, povišene, povlaštene, nulta stopa) te od širine obuhvata ostalih oslobođenja ovisi i širina djelokruga socijalno-političkih i gospodarskih interesa koji se žele ugraditi u sustav oporezivanja porezom na dodanu vrijednost. Izborom vrste i visine poreznih stopa ostvaruje se svrha oporezivanja, tj. ciljevi porezne politike. Uređenje strukture poreza na dodanu vrijednost iziskuje potrebu sagledavanja djelovanja ovog poreza u kontekstu djelovanja drugih poreza u okviru poreznog sustava. Vođenjem određene porezne politike može se očekivati ostvarenje određenih učinaka i postavljenih ciljeva na makroekonomskom planu samo kroz osmišljenu međusobnu kombinaciju i povezanost, kako fiskalnih, tako i nefiskalnih funkcija svih prihodno značajnih vrsta poreza. S obzirom na činjenicu da je učešće prihoda od poreza na dohodak/dobit u strukturi javnih prihoda u gospodarstvima u tranziciji pa i u BiH znatno manje nego u razvijenim zemljama tržišnog gospodarstva, uslijed nižeg životnog standarda stanovništva i niže gospodarske razvijenosti, s aspekta načela pravičnosti teže je i provesti zahtjev o učinkovitosti i neutralnosti pri oblikovanju strukture PDV-a. Zato je suvišno očekivati učinkovitost u primjeni PDV-a s jednom stopom u nedovoljno razvijenom i neefikasnom gospodarskom sustavu, bez reforme sustava socijalnog osiguranja, bez reforme zapošljavanja, djelotvornog pravosuđa i drugo.

Njemačko Ministarstvo financija u svojem (javno dostupnom) mjesečniku za mjesec prosinac 2021. godine (Monatsbericht Dezember 2021) objavilo je članak „Überprüfung der europäischen Versicherungsregulierung Solvency II“ koji obrađuje najavljene promjene na području pravne regulative osiguranja pod okriljem EU. U nastavku slijedi prijevod njemačkog izvornika.

Putnički promet kroz carinske propise reguliran je Zakonom o carinskoj politici Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj 57/04, 51/06, 93/08, 54/10 i 76/11) - u daljem tekstu: Zakon, Odlukom o provedbenim propisima Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj 63a/04,60/06 i 57/08) - u daljem tekstu: Odluka, Odluka o utvrđivanju Carinske tarife za 2021. godinu („Službeni glasnik BiH“, broj 86/20) - Pravila o jedinstvenoj carinskoj stopi, Uputom o carinskom postupku u putničkom prometu („Službeni glasnik BiH“, broj 48/13, 3/16, 47/17, 88/17 i 30/18) te Zakonom o vanjskotrgovinskoj politici Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BIH“, broj 7/98 i 35/04). Iz stilizacije odredaba spomenutih propisa može se zaključiti da fizičke osobe mogu uvoziti, unositi ili primati robu nekomercijalne naravi/ karaktera iz inozemstva. Uvoz nije u komercijalne svrhe, ako se radi o pošiljkama koje šalju fizičke osobe iz inozemstva fizičkim osobama u Bosni i Hercegovini, ako su pošiljke povremene i sadrže robu isključivo namijenjenu vlastitoj uporabi primatelja ili njegove obitelji, a koja po svojoj vrsti i količini ne odražava bilo kakav komercijalni interes te da ih pošiljatelj šalje primatelju bez ikakvog plaćanja. Također, uvoz nije u komercijalne svrhe, ako se radi o robi sadržanoj u osobnoj prtljazi putnika, ako se radi o robi koju putnik privremeno uvozi ili unosi prilikom dolaska iz inozemstva, a koja je isključivo namijenjena za osobnu uporabu putnika ili njegove obitelji, ili za dar, a koja po svojoj vrsti i količini ne ukazuje da se radi o uvozu u komercijalne svrhe.

Globalni financijski sustav uvelike je sličan prirodnom ekosustavu. U prirodnom svijetu, pojedinačni organizmi su međusobno povezani u prehrambenim lancima. Promjena jedne karike u lancu uzrokuje negativne učinke na sve ostale. Svijet financija je vrlo sličan. Drugi način razmišljanja o tome je da su nam potrebni pouzdani građevni blokovi da bismo imali funkcionalan financijski sustav, baš kao što se prirodni svijet sastoji od flore i faune. Ako je bilo koji od njih poremećen, tada biste imali ekosustav u stanju nevolje sa svim građevnim blokovima koji osjećaju taj poremećaj, a isto je i u financijama. Svaka klasa imovine ima svoje idiosinkratične karakteristike koje pokreću kretanje cijena, ali se također duboko oslanjaju na fluktuacije i pravilno funkcioniranje drugih klasa imovine. Četiri glavne klase imovine kao što su kapital, fiksni prihod, roba i valute čine građevne blokove financija, pa čak i ako ulažete samo u jednu, morate obratiti pozornost na ono što se događa u svim ostalima. U narednim člancima uraditi ćemo uvod u četiri glavne klase imovine, naglašavajući ono što svaku od njih čini jedinstvenom. Krenut ćemo od početka kako bismo stvorili potpunu sliku financijskog tržišta. Dakle, počnimo s tim koji su građevni blokovi financijskog svijeta prije nego što objasnimo njihove uloge. Rastavljamo ih u četiri opće kategorije - dionice, fiksni prihod, roba i valute. Mnogi od vas bi odmah mogli uskliknuti da nismo spomenuli kriptovalute ili nekretnine. Doista, mnogi od vas bi ovdje mogli uložiti velik dio vlastitog bogatstva. Nekretninu smo isključili kao vlastitu klasu imovine iz sasvim drugih razloga. Prvo, zato što ima aspekte i fiksnog prihoda i kapitala. Aspekt prihoda zarađenog od najamnine čini je mnogo sličnijom tradicionalnom fiksnom dohotku, dok je potencijal rasta cijene i početne uplate čini kao vlasnički kapital. Nekretnine su geografski lokalizirane da bi se o s njima široko govorilo u istom kontekstu kao i drugim klasama imovine. U ekstremnim okolnostima kao što je balon s nekretninama 2008. godine, postaje važan sam po sebi, ali za sada se usredotočimo na Veliku četvorku.

U posljednjih nekoliko godina model javnog-privatnog partnerstva istaknuo se kao adekvatno rješenje za smanjenje nerazmjera između rastuće potražnje za javnim uslugama i ograničenja dostupnih financijskih sredstava. Stoga se nositelji javne vlasti sve više koriste tim modelom za partnerski odnos s privatnim sektorom kako bi u nedostatku proračunskih sredstava osigurali pružanje javnih usluga na što brži i jeftiniji način. Uzimajući u obzir da se radi o partnerskom odnosu između javnog i privatnog sektora, ciljevi ugovornih strana su različiti, a samim time i beneficije koje iz njega proizlaze. U takvom odnosu se ne mogu zanemariti ni popratni rizici koji se pojavljuju tijekom provedbe javno-privatnog partnerstva kroz duže vremensko razdoblje. Korisnici javnih usluga se transformiraju iz uloge građana korisnika državnih javnih usluga u ulogu korisnika kupaca, odnosno krajnjih potrošača privatnih usluga.

U posljednjih nekoliko godina model javnog-privatnog partnerstva istaknuo se kao adekvatno rješenje za smanjenje nerazmjera između rastuće potražnje za javnim uslugama i ograničenja dostupnih financijskih sredstava. Stoga se nositelji javne vlasti sve više koriste tim modelom za partnerski odnos s privatnim sektorom kako bi u nedostatku proračunskih sredstava osigurali pružanje javnih usluga na što brži i jeftiniji način. Uzimajući u obzir da se radi o partnerskom odnosu između javnog i privatnog sektora, ciljevi ugovornih strana su različiti, a samim time i beneficije koje iz njega proizlaze. U takvom odnosu se ne mogu zanemariti ni popratni rizici koji se pojavljuju tijekom provedbe javno-privatnog partnerstva kroz duže vremensko razdoblje. Korisnici javnih usluga se transformiraju iz uloge građana korisnika državnih javnih usluga u ulogu korisnika kupaca, odnosno krajnjih potrošača privatnih usluga.

Tihana Bevanda, dipl. iur. PITANJA I ODGOVORI IZ OBLASTI CARINE

Ernevaza Hrustanović, dipl. iur. PITANJA I ODGOVORI IZ RADNOG ODNOSA

VI STE PITALI – FIRCON ODGOVARA

Službene novine FBiH

Službeni glasnik BiH

GOSPODARSKA STATISTIKA

Robna razmjena s inozemstvom BiH

Vanjska trgovina

Turizam

Industrijska proizvodnja

Cijene

Zaposlenost i nezaposlenost

Plaće

Mirovine

Svote naknada, potpora i nagrada koje se mogu isplatiti bez porezaOsobni odbici prema članku 24. Zakona o porezu na dohodak

Naknade za službena putovanja za proračunske korisnike u Federaciji Bosne i Hercegovine

Stope i osnovice poreza na dohodak i doprinosa

Depozitni računi za prikupljanje javnih prihoda

Šifre općina

Prosječne plaće uposlenih

Indeks cijena u 2021. godini

Posebna naknada za zaštitu od prirodnih i drugih nepogoda

Zatezne kamate na novčana potraživanja i javne prihode u BiH

Pregled konformnih kamatnih stopa 12%

Nazivi i vrste javnih prihoda u BiH

Međunarodni ugovori/sporazumi/ konvencije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i socijalnom osiguranju